Avangarda, moderna proza i Šimić

Ponavljanje iz tvojih bilježaka i kviz od 22 pitanja.

PonavljanjeKviz

Ponavljanje

Imena po razdoblju i smjeru

  • Avangarda, futurizam (Italija ~1909., Rusija ~1912.): F. T. Marinetti (Italija), V. V. Majakovski (Rusija)
  • Avangarda, ekspresionizam (1910.–1925., Njemačka i Austrija): Georg Trakl, Gottfried Benn
  • Avangarda, dadaizam i nadrealizam (dopuna, nema u bilješkama): Tristan Tzara (dadaizam), André Breton (nadrealizam)
  • Moderna proza, prethodnik modernog romana: Fjodor Dostojevski
  • Moderna proza, začetnik (impresionizam, monološko-asocijativni roman): Marcel Proust
  • Hrvatski ekspresionizam (zbirka Preobraženja, 1920.): Antun Branko Šimić

Avangarda

  • fr. l’avant-garde = prethodnica; zajednički naziv za više smjerova od 1910. do 1930-ih: futurizam, ekspresionizam, dadaizam, nadrealizam
  • pobuna protiv tradicije; poetika osporavanja postojećih oblika stvaranja
  • antiestetičizam: osporava se ono što se smatralo lijepim
  • antimimetičko načelo: umjetnost ne oponaša stvarnost, nego oblikuje novu
  • nove teme (nemoć, strah, nesvjesno, ratna stradanja), eksperimentiranje, stapanje umjetnosti (glazba, književnost, slikarstvo, film)

Futurizam

  • Italija ~1909., Rusija ~1912.
  • divljenje budućnosti, optimizam, slavljenje tehnike i strojeva
  • uništenje sintakse: glagoli u infinitivu, bez pridjeva i priloga, bez interpunkcije, uvođenje brojki
  • ruski: tematika grada, jezik ulice (žargonizmi, novotvorenice, nepoetske riječi)
  • predstavnici: F. T. Marinetti, V. V. Majakovski

Ekspresionizam

  • 1910.–1925., Njemačka i Austrija
  • izraz unutarnje (duhovne) stvarnosti; boje oslikavaju duhovnu stvarnost
  • estetika ružnoće, nemir, tjeskoba, kaos velegrada, osamljen i izgubljen pojedinac
  • predstavnici: Georg Trakl, Gottfried Benn

Proza početka 20. st.

  • suprotnost tradicionalnoj (realističkoj) prozi; prethodnik modernog romana: Dostojevski
  • začetnik: Marcel Proust, U traganju za izgubljenim vremenom (romaneskni ciklus)
  • proza temeljena na impresionizmu (osjetilna impresija); monološko-asocijativni roman
  • asocijativna kompozicija: osjetilna impresija izdvaja fragmente iz života i miješa vremenske perspektive
  • 1920-ih: roman struje svijesti i roman esej

Obilježja moderne proze

  • napušta se tradicionalno pripovijedanje (nema uzročno-posljedičnih veza, skokovi); težište s događaja na lik
  • reproducira se svijest, subjektivan doživljaj svijeta
  • unutarnji monolog: prikaz tijeka misli glavnog lika
  • slobodni neupravni govor: pripovjedačev glas stapa se s mislima lika, bez navodnika i uvodnih glagola (dopuna)
  • struja svijesti: nepotpune, nedovršene, nepovezane rečenice, nekronološki slijed, reducirana interpunkcija
  • subjektivno (psihološko) vrijeme; defabulativnost: fabula slabi ili se prekida, događaje povezuju asocijacije
  • likovi: osjetljivi pojedinci, često umjetnici, traže životni smisao i sumnjaju u identitet; pripovjedač: jedno od lica, nepouzdan, 1. lice; metajezik (filozofija, simboli)

A. B. Šimić i Preobraženja

  • pjesnik, esejist, kritičar, prozaist, prevoditelj; najznačajniji hrvatski ekspresionistički pjesnik
  • pokrenuo časopise Vijavica (1917.), Juriš (1919.), Književnik (1924.)
  • Preobraženja (1920.): jedina zbirka, prva u hrv. književnosti pisana slobodnim stihom, 48 pjesama
  • programatske pjesme: Pjesnici i Moja preobraženja; antologijske i Hercegovina, Povratak
  • teme: ljubav, smrt, tijelo, bolest, pjesništvo, odnos prema Bogu, vječna pitanja
  • završava pjesmama Opomena i Budući (svevremenske poruke čitateljima)
  • značaj: preobražitelj pjesničkog izraza, uvodi slobodan stih, nove teme i nov način oblikovanja pjesme

Šimićeva poetika (za esej)

  • ekspresionistička poetika: umjetnost je ekspresija, izraz čovjekove duhovne stvarnosti (antimimetičko načelo)
  • sažetost izraza: svaka je riječ simbol, odbacuje se deskriptivno
  • slobodan stih (suprotnost rimi i mehaničkom ritmu)
  • simbolika boja: boja izražava duhovnu stvarnost, ne realno svojstvo stvari
  • izostavljanje ili reduciranje interpunkcije ima stilsku ulogu
  • grafički raspored stihova bitan je sadržajno i ritmički
  • ritam čine: duljina stihova, zvučne figure (asonanca, aliteracija, onomatopeja, ponavljanja), opkoračenje, grafički raspored

Pjesnici

  • oči i uši (metafora): nisu samo osjetni organi nego imaju duhovnu funkciju, preobražavaju stvarnost u doživljaj
  • pjesnici: čuđenje, treptanje; aktivni su, otkrivaju neobično u običnom, propitkuju uobičajeno; svijet šuti i tajanstven je
  • 3 strofe: monostih, distih, tristih (rastu im oči); kružna kompozicija: završni stih varira početni
  • vječno treptanje proširuje značenje početnog motiva; čuđenje = otvoren pristup svijetu

Moja preobraženja

  • programatska pjesma; kontrasti (crno–blijedo, meko–kristalno ...)
  • motivi: zvijezda (vječna, nepromjenjiva) i čovjek (promjena); hiperbola: bezbroj
  • zalihosnost osobne zamjenice naglašava duhovnu stvarnost lirskog subjekta koji se ostvaruje u pjevanju (ja pjevam sebe)
  • lirski subjekt zamoren stalnim preobrazbama; mijene, preobrazbe → nepromjenjivost, vječnost, sjaj; želi biti preobražen u nepromjenjivu zvijezdu
  • ekspresionistička uporaba boja

Hercegovina

  • pejzažna i refleksivna pjesma; konkretna stvarnost (vizualne slike) → duhovna stvarnost (metaforične slike i ekspresija)
  • kuća parnog mlina krvlju namrljana: metafora negativnog doživljaja svijeta
  • užurene opeke sve glasnije viču: personifikacija (vizualna slika prelazi u auditivnu)
  • crni vlak vuče / odmjereno udara / i vrišti: gradacija
  • pjesnikov duhovni pejzaž: nemir, uznemirenost, slutnja straha od smrti
  • boje: plavo = smirenost, tuga, sjeta; crveno = krv, žar, život, strast; crno = negativne emocije i smrt; bijelo = rijetki pozitivni trenuci
  • grafički izgled povezan sa sadržajem i ritmom: skraćivanje stihova pri kraju kao sažimanje svijesti, ponavljanje, izostanak interpunkcije

Opomena, Ruke siromaha, Smrt

  • Opomena: čovjek (prah, smrtnost, prolaznost) nasuprot zvijezdi (vječnost); vokativ i imperativi; opomena o prolaznosti materijalnog
  • Ruke siromaha: socijalni motiv (ciklus o siromasima, 1920./21.); tijelo traži hranu, a duh osjeća stid, strah i težinu pri zajedničkom gladovanju (suprotstavljeni motivi)
  • Smrt i Smrt i Ja (pjesme o smrti nastale nakon Preobraženja): Smrt – smrt u okolini (polisindeton, asonanca); Smrt i Ja – smrt pojedinca

Dopune i ispravci

  • p
  • dadaizam i nadrealizam navedeni su u bilješkama, ali bez sadržaja. Dopuna (provjeri jeste li to radili): dadaizam – Zürich 1916., antiumjetnost, slučajnost, T. Tzara; nadrealizam – Pariz, Manifest 1924., A. Breton, podsvijest, san, automatsko pisanje

Kviz

Klikni odgovor: odmah vidiš je li točan i zašto. Rezultat je dolje u traci.

1. Što znači francuski izraz l’avant-garde?

Avangarda je zajednički naziv za smjerove od 1910. do 1930-ih.

2. Koje načelo avangarde tvrdi da umjetnost ne oponaša stvarnost, nego oblikuje novu?

Antiestetičizam osporava ono što se smatralo lijepim, a antimimetičko načelo odbacuje oponašanje stvarnosti.

3. Što NIJE obilježje futurizma?

Estetika ružnoće, tjeskoba i nemir velegrada pripadaju ekspresionizmu.

4. Tko su predstavnici ekspresionizma (prema bilješkama)?

Marinetti i Majakovski su futuristi.

5. Tko je prethodnik modernog romana, a tko začetnik?

Proustov ciklus je U traganju za izgubljenim vremenom.

6. Na čemu se temelji Proustov tip proze?

Osjetilna impresija izdvaja fragmente iz života i miješa vremenske perspektive.

7. Koja su dva oblika monološko-asocijativnog romana iz 1920-ih?

Oba prikazuju unutrašnjost čovjeka, njegov misaoni i osjećajni svijet.

8. Koja tehnika prikazuje svijest nepotpunim, nepovezanim rečenicama uz reduciranu interpunkciju?

Unutarnji monolog prikazuje tijek misli glavnog lika, a struja svijesti to radi u nedovršenim rečenicama bez kronološkog slijeda.

9. Što je dezabulativnost?

Događaji se povezuju asocijacijama ili razmišljanjima glavnog lika.

10. Što A. B. Šimić uvodi u hrvatsku poeziju?

Preobraženja (1920.) prva su hrvatska zbirka pisana slobodnim stihom.

11. Koje su programatske pjesme zbirke Preobraženja?

Hercegovina i Povratak su antologijske, a Opomena i Budući zaključuju zbirku.

12. Što je dio Šimićeve ekspresionističke poetike?

Još: reducirana interpunkcija sa stilskom ulogom i grafički raspored stihova.

13. Koji je ekspresionistički časopis Šimić pokrenuo 1919.?

Vijavica je iz 1917., Juriš iz 1919., a Književnik iz 1924.

14. Kakva je struktura pjesme Pjesnici?

Završni stih varira početni, a strofe rastu kao i oči.

15. Što znače oči i uši kao metafora u Pjesnicima?

Pjesnici se čude i treptaju: otkrivaju neobično u običnom.

16. U što lirski subjekt Moja preobraženja želi biti preobražen?

Zvijezda je vječna i nepromjenjiva, a čovjek je promjena.

17. Što naglašava zalihosnost osobne zamjenice u Moja preobraženja?

Ja pjevam sebe: subjekt se samoostvaruje u činu pjevanja.

18. Što se u Hercegovini događa sa zavičajem?

Vizualne slike postaju metaforične, a pejzaž odražava pjesnikov nemir i slutnju smrti.

19. Koja je stilska figura u opisu užurenih opeka koje sve glasnije viču?

Gradacija je kod crnog vlaka koji vuče, udara i vrišti.

20. Što u Hercegovini znači bijela boja?

Crno je smrt i negativne emocije, plavo smirenost, tuga i sjeta, crveno krv, žar i strast.

21. Što Opomena suprotstavlja?

Vokativ i imperativi pojačavaju poruku o prolaznosti materijalnog.

22. Koji je glavni motiv pjesme Ruke siromaha?

Suprotstavljeni motivi tijela i duha; pripada ciklusu o siromasima iz 1920./21.

Ponovi